|
|
| < | travanj, 2009 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | |||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
allo ljudi..evo moj blog..
nadam se da će vam se svidjet
moj način pisanja..i pozz svima
nemorate znat puno o meni..
samo par riječi o meni..
ja sam Ornela(ory)...dolazim
iz selendre u istri..visoka sam 167 cm..
većinom moj život provodim igrajući rukomet..
imam plave oči i smeđu plavu kosu..
i samo da znate navijam za DINAMO...
i volim slušati hip hop..jee
ljUbAvNe pOrUkE ***Možda ćes imati djevojku koja će se zvati kao ja. Možda će imati smeđu kosu i plava oka dva. Možda će te voljeti, ali ni približno kao ja!***
*****V-ečer je prošla O-pet će doći L-ijep je život I-to će proći M-islim da te volim T-o nije sve E-vo još jednom VOLIM TE****
Spavaj kao da ne postoji sutra, kao da nema jutra, spavaj i snivaj slatke snove i sanjaj me noci ove!!!!!
<3<3 Spustila sam suzu u ocean. Kad ju pronadjes prestat cu te voljeti. <3<3
>>>>>Tako male stvari cine zivot moj, ali ono sto mi fali poljubac je tvoj, tako male stvari cine zivot moj, daj ponekad se javi - isti mi je broj!!!!>>>
Trazi mi zivot, tebi cu ga dati, trazi da umrem i srce ce stati, al nikad ne trazi da odes od mene, jer umjesto krvi teces mi kroz vene...
Znam mali moj da si daleko od mene. Znam ja to, ali zasto me onda tvoje oci na svakom koraku prate?
Zvijezde mogu pasti, sunce moze nestati, ali te voljeti necu prestati. Mogu pasti planine i stati rijeke, ali ce te moje srce voljeti u vijeke.
Kao more sto se njise, kao kapi kise, kao vjetar sto lagano puse, kao zaljubljene duse, kao sto srce voli i za ljubav moli, kao sto sunce sja, tako te volim ja
Rekli su mi da dan traje 24 sata, da sat traje 60 minuta, da minuta traje 60 sekundi - ali mi nitko nije rekao da sekunda bez tebe traje vjecno...
Moje te oci traze, moje te ruke mole, moje ti usne sapcu da te jako vole...
|____###########___|
|__###############___|
|__#### #### ########___|
|_####### ###########____|_____######___|
|__##################_____###########___|
|_ _ ##################___##############___|
|___##################_############ # ###___|
|____##################################___|
|______################# # #############___|
|_______#############################___|
|________=###### # ###################___|
|__________########################___|
|___________ # #####################___|
|____________###################___|
|____________ _ =###############___|
|_______________#############___|
|________________#### # #####___|
|________________=########___|
|_________________#######___|
|_____ _ ____________#####___|
|__________________####___|
|___________________##___|
| ___________________#___|
ee daaa...život je pun sranja i izazova...počevši od ljubavi pa na dalje...
teško je živjeti u ovom vremenu danas...svi se međusobno iskorištavaju,ogovaraju i ostale stvari...
vjerovat danas nekomu..velika je to stvar..jer znaš da će te kad tad neko koga si volio sjebat...
...meni se to desilo prije par godina..."najbolja frendica" prohodala je sa dečkom koji mi se sviđao...
najbolje od svega toga je to ....DA JE BILO POSLIJEDICA...
hahaha....al pustimo sad tu sjebanu stranu života...bolja je ona druga..ona bolja...
...OVIH DANA JE EXTRA...
...naravno kad se družiš sa spaljenim ljudima...
hehe...necu spominjat onu subotu sta je bilo jer bi moglo bit sranja...ii neželim najebat
....naravno moram spomenut da Alex i dalje provaljuje neke finte...kao npr..(polarni snijeg umjesto sjeverni pol..al pačino ne postoji..tata fafa mami umijesto mama fafa tati...)
itd...ima toga još samo se nemogu sjetit......NADAM SE DA SE NEČEŠ LJUTIT ZBOG OVOGA
....ti znaš da ja tebe volim ii da ti nisi glupa već da imaš neke ispade
....al su oni učestali
Jučer smo bili u Trstu..crkla sam brate mili...od 14h do 22h...hahah...SARA I JA smo zamalo bacili neku malu sa
onog podija (nemrem se sjetit kako se zove ...xd..kako sam glupa...
)...degenka nešto počela srat...al oke
hvala bogu da nije bila sa nama u busu inače bi letila kroz onaj prozor...igrale bi sa njom ragbi...
..nismo stigli gledat utakmicu..ali su nam javljali svako malo koliki je rezultat...naravno dobili smo...
imali smo party u busu 
...mislim da bi to bilo to...cujemo se bokkkkkk...pussaaa
....heh..ovi su praznici bili dosta zanimljivi...naravno kad
alex provaljuje neke stvari koje netreba...oke necu pisat koje jer znam
da bi me ubila...moram napomenut tina i ja smo se odlicno provele za novu
...gubile se po misticu i planetu..
...da naravno svratile smo i do komunele da njoj naleti dragi...hehe zajebavam se
al sve u svemu oke
...
... kako se kaze SVE STO JE LIJEPO KRATKO TRAJE..pa i ovo..
..jao al blizi se ono najbolje.....sestrin rođendan...bit ce svasta
ocekuje ju najbolji i najlijepsi poklon na svijetu
pocelo je mucenje...ko ce izdrzat ovo polugodiste
ja to nezelim..aaaaaa......ufff...sta da vam jos kazem..mislim da bi to bilo to...
...
Ovo je priča. Ona je prilično duga, a ja vas ipak molim da je pročitate strpljivo i do kraja.
Možete je proslijediti kome god želite. Ako radite u školi, možete ju pročitati naglas.
Ako radite na fakultetu, možete je nalijepiti na oglasnu ploču.
Ovo je priča o ravnateljevom uredu. O kotlovnici. O zaključanom dvorištu. Neka su navedena mjesta za priču više, a neka manje važna. Neka se eksplicitno ni ne spominju.
U nju je upleteno, implicitno i eksplicitno, mnogo imena: Aileen, Saša, Đuro, Stjepan, Marija, Maja, Magdalena, Zrinka, Mirela, Mijo, Slađan, Nada, Vesna, Lidija, Ludwig, Renata, Tena, Branka, Nika, Andrej, Stela, Julijana, Ivan, Mirjana , Kristina, Dora, Sanja, Ivan, Borna, Mira, Pavle, Manuel, Miše, Ana, Terezija, Mirna, Ruža, Smiljan, Marko, Matej, Dubravka, Iva...svoje ime sami dodajte priči.
U njoj su razni dijelovi grada, Hrvatske i svijeta: Špansko, Jarun, Staglišće, Jukićeva, Hamburg, Beč, Remetinac, Kiel , Trg maršala Tita, Klaićeva, Ivana Lučića, Osijek, Trešnjevka, Srebrnjak, Pavla Hatza, Žuti brijeg, Bistra, Črnomerec, Gajnice, Rudeš, Prečko, Zürich, Valpovo...svoj dio grada, Hrvatske i svijeta sami dodajte priči.
Ovo je priča o hamartij. Krivnji bez krivice.
Tog mi se juta ponovno kasnilo. Kasnilo mi se u tu glupu školu za koju svi znaju da je pomaknuta. Tko ide u Primijenjenu, taj nije sasvim svoj. Tko radi u Primijenjenoj, pa još predaje općeobrazovne predmete poput hrvatskog ili povijesti toj djeci koja znaju samo crtati, tom je bolje da si nađe neku drugu karijeru. Ako u školstvu uopće možemo govoriti o karijerama.
U mojoj školi zvono nije neka kategorija. Na razgovoru za posao, ravnateljica je kad sam rekla da dolazim iz Španskog (o, pa, mislim da nemamo nikog iz Španskog tko dolazi javnim prijevozom...) s bivšim ravnateljem komentirala kako ću sigurno doći na vrijeme (na što ja rekoh da obično najviše kasni onaj koji najbliže živi), ali i – nije važno kad se stigne, važno je da se dođe. Profesori u mojoj školi i ne kasne previše. Jer vole raditi u školi u centru grada, preko puta kazališta. Djeca također dolaze. Jer vole svoju školu u kojoj smiju biti svoji i gdje je doći u supermenovom odijelu znak kreativnosti i hrabrosti. A ne ludila. Ja nisam dijete iz Pete. Ja sam luda iz ŠPUDA. Ponosna luda iz ŠPUDA.
Kasnila sam namjerno. Željela sam kasniti. Imam neke neobične odgojne metode u razredu i to nikome ne smeta. Nažalost, pokušavala odgojiti i šefice, a to baš i nije bilo pametno. Šefica je šefica, a dijete je dijete. Šefica nije dijete. A nisam ni ja. Ja nisam teta iz pete. I ja sam luda iz ŠPUDA. Ponosna luda iz ŠPUDA.
Kasnilo mi se i namjerno sam išla sedamnaesticom. Znala sam da je najbolje ući kroz dvorište pa ravno u učionicu broj 16. Djeca su već unutra, prošlo je tek petnaestak minuta. Nije bed.
Dvorište je bilo zaključano. Dvorište NIKAD nije bilo zaključano. Nisam mogla ući kroz dvorište. Ušla sam na glavna vrata, ljuta što sad postoji teoretska šansa da će netko vidjeti da kasnim.
I na porti su mi rekli da je djecu u razred već pustila voditeljica smjene. Djeca bi obično sama ušla ili, znajući da kasnim, zaštitnički pokušala zaštititi profesoricu koju vole u školi koju vole.
A baš danas, danas kad sam demonstrativno željela pokazati svima koliko mi ta nedovoljno opremljena škola s prastarim učionicama i sklizavim stepenicama na kojima nije pametno sjediti da se ne udube ide na živce. Meni, najpametnijoj. Meni najstručnijoj. Meni koja sam tamo zaposlena na određeno.
Frka je. Što ako me voditeljica smjene, koja je već jednom dreknula zbog mog kašnjenja, opet ulovi. Valjda neće. Pustila ih je unutra i otišla natrag svojoj papirologiji. Nadam se.
Voditeljica me vidjela, izderala se na mene, ja sam promrmljala kako sam sjela u krivi tramvaj. Djeca u razredu nisu bila sama. Bila su s razrednicom.
Jer danas ujutro u školi je bila hitna pomoć.
Hitna je došla po nekog iz nekog trećeg razreda. Zato je dvorište bilo zaključano.
Zašto je hitna danas bila u Školi primijenjene umjetnosti i dizajna u Zagrebu, Trg maršala Tita 11?
Pet razreda danas. Svaki je na onom istom zaključanom dvorištu pokupio svoju priču.
Netko je u školi nekog ubio. Ma, ne, pa tad bi svi morali van i školu bi zatvorili. Nekom je pozlilo jer je netko nekog ubio. Ko koga? Netko je nekog ubio na Kvatriću. Na Srebrnjaku. Neko je pucao u curu iz trećeg razreda, aranžerku. Ona voli starije dečke. Ubio ju je ljubomorni dečko. Ne, to nije bio njen dečko. Bio je to neki drugi tip. Ona je imala nekoliko dečkiju. Ubili su je noćas. Ubili su je jutros. Ubio ju je s pet metaka. U čelo. On je onda ubio sebe. Ne, on je na intenzivnoj. Cura se zove nekako. Cura se zove Martina. Ne, cura po koju je došla hitna zove se Martina. Ona je bila prijateljica cure koju je neki stariji dečko, možda njen, a možda i ne, upucao sinoć, a možda i jutros. Na Srebrnjaku. Cura je išla u Školu primijenjenih umjetnosti i dizajna u Zagrebu, Trg maršala Tita 11. To je naša škola. Cura se zove Nika i ima kraću smeđu kosu.
U prvom e jedna se djevojka rasplakala. Jedna cura koja se zove Nika išla je u njenu osnovnu školu i sad u našu. I bila prijateljica njenoga brata. Što ako je to ta Nika?
Ja sam ispričala svoju priču o Niki, kako sam je čula od kćeri jedne kolegice: Nika je voljela starije dečke. Nika je imala dečka. Starijeg (kasnije se ispostavilo da je Nikin dečko sedamnaestogodišnjak). Onaj koji je u nju pucao ipak nije bio njen dečko, nego samo nasilnik. Saznao je njezin broj mobitela. Slao joj je poruke i nazivao ju je. 10 poruka dnevno i 50 poziva. 100 poruka dnevno i 450 poziva. Nije važno za priču. Onda ju je počeo osobno gnjaviti i pratiti. Ona je možda nekome nešto rekla. Možda i nije. Mi to ne znamo. Možda je rekla mami, baki, dečku. Policiji. Možda joj nisu vjerovali, možda su smatrali da par porukica nije alarmantno. Možda nikome ništa nije rekla. Možda je hodala među nama sa svojim strahom, svaki dan, i nije nas njime željela opterećivati. Možda je Nika i dok je bila među nama bila naš anđeo, ali je u nju trebalo ispaliti 4 (5 ili 6 ili 10?) metaka kako bismo to shvatili. Te je metke taj mladić u Niku ispalio jučer navečer (jer u mom rodnom i voljenom gradu ljude ne ubijaju u pol bijela dana).
U drugome de sjetili su se kako je netko prošle godine pretukao Bornu, kako su svi znali tko, kako je Borna bio na policiji s ocem i kako ... nikom nije bilo ništa.
U prvom de bili su šokirani Nikinom pričom. Ali i pričom učenice iz tog razreda koja je rekla kako ju je susjed, kad je imala četiri godine, odveo u svoj stan i kako to nije nikome ispričala do svoje četrnaeste. Najšokiranija bila je djevojka čija se mama zove Mirjana i koja je imala svoje strašne priče, ali se izvukla. Dvostruko. I zna koliko je sretna. Jer je ona s nama, a Nika nije.
Prvi de je imao dva sata i u tišini nacrtao kako se osjeća. Jedan crtež iz prvog de prilažem priči. Kao ilustraciju. Jer ja sam luda iz ŠPUDA. Moja djeca imaju dar crtanja. Taj isti dar imala je i Nika D., aranžerka. Jedan crtež iz prvog de prilažem ovoj lančanoj priči.
Prvi be je imao nekoliko priča. Sve su bile krive. U prvom be je nastala tišina tek kad sam ih pitala što bi učinili da je Nika njihova sestra. Pavle bi pozvao frendove i ubio boga u bolesnom mladiću čim bi saznao za smsove. A ako bi mladić umro, nema veze, noć nema oči i nikom ništa. Sjetimo se Luke Ritza.
A ako bi ga netko mobitelom uslikao? Ako postoje svjedoci? Ako bi završio u zatvoru? Ako...
Što je trebala učiniti Nika D.? Nika je samo s nekim trebala podijeliti svoj strah. Možda je to i učinila.
Što su trebali učiniti oni? Što trebamo učiniti MI kad da nam se Nike povjere? Trebamo se udružiti. Policija i psiholozi, roditelji i psihijatri, pedagozi, škola, socijalna služba. Da se u istoj sobi našlo njih desetak netko bi možda shvatio da je mladić koji je pucao u Niku bolestan. Možda bi mu zabranili pristup. Možda bi ga poslali na liječenje. Možda bi danas Zagrebom hodali i Nika i mladić.
Kad sam nakon nastave kao zombi stigla na jedno od okretišta ZET-a, tek tad sam pročitala o Ivani. U 24 sata. Tražila sam Niku, našla Ivanu. Ivana je dijete poznatih roditelja. Ivana je bila prva vijest na Dnevniku. Ivana je također žrtva i to velika i strašna žrtva. Ivana Hodak je ipak u istim novinama dobila veći prostor i njezin je atentator bio anoniman i zbog tog atentata sad su se uskuhtali Banski dvori. U novinama je o Niki iz ŠPUD-a pisalo ovo:
Ubio je dok je išla u školu
Andrija J. (25) jutros je oko 7 sati ubio N.D. (17) na Srebrnjaku kraj kućnog broja 166. Ubojica si je potom pucao u glavu. Prevezli su ga na Rebro. Neslužbeno je u kritičnom stanju. Andrija J. navodno je zaštitar. Susjedi su čuli četiri pucnja. Prije toga djevojka mu je govorila: "Nemoj, nemoj Andrija."
Za moju priču najgori podatak, onaj zbog kojega pišem ovo lančano pismo je podatak koji je ustvrdio ručni sat zaduženog djelatnika MUP-a. Vrijeme smrti.
Ne, Nika nije ubijena sinoć. Niku iz moje škole upucao je Andrej, bolesni mladić, JUTROS oko 7 sati.
Nika je imala prijateljicu. Martinu.
Po Martinu je u Školu primijenjene umjetnosti i dizajna u Zagrebu, Trg hrvatskih velikana 11 jutros došla hitna pomoć. Ne znam kad, nisam bila u školi. Možda oko 8, možda oko 9, Martina je odvezena u bolnicu.
Vrata dvorišta jutros su bila zaključana kad sam kasnila na sat, namjerno kao i obično. I sve o čemu sam tog jutra razmišljala je kako proći hodnikom, a da me nitko ne vidi. Niko. Ne vidi.
Ja sam kasnila. Ja sam namjerno krenula kasnije i namjerno išla sedamnaesticom do koje mi (i do Prečkog) treba 20min. pješke. Ja sam slušala poskočice na mptriju kad je hitna već odavno pokupila Martinu. Nika je u školu krenula na vrijeme. Ona nije stigla. Umjesto nje došla je hitna.
Ja sam kasnila. I sve što mi je bilo važno: ući neopaženo u razred. I bila sam ljuta što ne mogu preko dvorišta.
Nika je krenula na vrijeme.
A svi mi smo tog dana kasnili.
Da je netko na vrijeme sa tonom stručnih službi vjerovao Niki da je nasilnik muči...da su se u istoj sobi našli Nika, policija, psihijatar, roditelji nje i njega, netko bi shvatio da je Andrija bolestan. Niki je bilo 17, ona to nije mogla shvatiti. Možda nam se i povjerila, ali ... nekoliko čudnih esemeseva djevojci koja voli starije...nije alarmantno.
N.D. sutra mnogima neće biti važna. Njezin je ubojica sam sebi presudio.
Ili smo mi presudili i Niki i Andreju i Ivani i Luki Ritzu?
Tko je više kriv?
Mafija? Bolesnik? Ministri koje sad premijer smjenjuje? Šefovi policija? Ili dobri i pametni ljudi u apsurdnoj državi koji - šute.
Možda ću jednom opet krenuti kasnije. Možda će me zet zeznuti. Možda mi se neće dati na posao. Možda će tako biti i vama.
Sjetite se onda Nike D. koja je 6. listopada 2008. u Školu primijenjene umjetnosti i dizajna u Zagrebu krenula na vrijeme.
Sjetimo se onda Nike D. koja je koja je 6. listopada 2008. u Školu primijenjene umjetnosti i dizajna u Zagrebu krenula na vrijeme.
Sjetit ću se onda i svaki puta, Nike D. koja je 6. listopada 2008. u Školu primijenjene umjetnosti i dizajna u Zagrebu krenula na vrijeme. Nike kojoj nisam predavala i koju nisam poznavala.
I nije stigla. Kao ni Ivana Hodak.
Po gradu se pale svijeće za Ivanu.
Zapalimo po jednu i za Niku. I za Luku. I za Andriju. I za Stelu koju prije par godina je u Malešnici pregazila hitna koju je vozio vozač koji je bio kriv, ali će u zatvoru provesti tek devet mjeseci. I za tog vozača.
I za sve nas da sljedeći put, možda ipak - ne zakasnimo.
Jer da smo mi stigli na vrijeme, svi mi, možda bi i Nika i Luka i Andrija i Ivana i Stela i svi oni vaši koji su zbog naše šutnje stradali danas bili s nama.
Hamartija. Krivnja bez krivice.
Svi smo mi odgovorni.
Savjest nam nalaže da stignemo na vrijeme.
Savjest nam u posljednje vrijeme kolektivno zakazuje.
Ovo je prvo lančano pismo koje u životu šaljem. Šaljem ga s nadom da ćete suta zapaliti svijeću i za moju savjest. Jer sam ja, Branka D.profesorica hrvatskoga, 6. listopada 2008. u Školu primijenjene umjetnosti i dizajna u Zagrebu zakasnila.
A Nika? Ona je krenula na vrijeme
malo vicevaa....
....razgovaraju dvije krave:
-i..šta ti kažeš o ovom kravljem ludilu
-mene to ne zanima..ja sam helikopter...
......-zašto tako uplašeno trčiš?-upita lav miša
-ma,ne pitaj...netko je silovao slonicu,a slonu sam ja najsumnjiviji...
*****igrao se Dalmatinac s pužem,dođe drugi Dalmatinac i veli:
-o vidi, a di si tako lipoga puža naša?
-a,ima san ja lipšeg, samo mi je uteka...
!!!!!!što rade Mujo i Haso na klackalici u Sarajevu???
.....zajebavaju snajperiste...
...prišavši pita tatu...
-tata,kako sam ja došo na svijet
-pa,sinee..donijela te roda!!!
-e,tata..i ti svašta jebeš...
###dva čovjeka sjede u vlaku.
odjednom prvi pljune drugome pored glave.
-Dozvolite da se prestavim..Burić,profesionalni pljuvač
a drugi mu na to pljune pravo u oko
-Drago mi je..Tomić,pljuvač amatera..
ej ljudi evo novi post...malo mi steka konp pa nemrem objavit post...hmmmm...
..........sta da vam kazem kod mene nista novog....zivot cupav i dlakav ko uvijek....
.....ljubav na mjestu...valjda...skola me jebe po malo pa kasnije i ja nju...i tako...
.....pisi te mii....komentiraj teee...neznam vise sta da pisem...
.....da naravno velik pozz za moje kurfee(zna se ko je to) i veliku pusu im saljem...
............pogotovo velika pusa za mog bebaca....hehe....pusica za moj rukometni klubbbb....
.......i ima ko plan kako da srusimo skolu...haha....pusa velikaaaaa....
...............naravno nasoj golmanici preporucujem da se cesce napije za vrijeme tekme jer brani ko luda.....
Ljudi dajte mi komentirajte.....................
Koliko mi se stvari dogodilo da neznam kak da vam sve to ispričam ali sam odlučila da ću vam ispričati šta mi se dogodilo prošli petak......
Išli mi na izlet od 6 do 8 razreda.........
U jednom su busu bili 6 i 5 a u drugom mi (7) i 8..............
Išli mi u Zagreb na neku Zagrebačku filharmoniju u dvoran Vatroslava Lisinskoga slušati neko sranje kaj ja znam koje........
Svi smo mislili da će biti dosadno i da će trajati neka dva sata a ono nekih 45 minuta mi uopšte nismo slušali to neg smo se zajebavali s Rafiyem,Manyem,Anom,Amy,Ninom,Saškom,...........
Nakon tog sranja imali smo pauzu od jedan sat šetali gradom,išli na piće i tak dalje.............
Išli u kino gledati STEP UP 2 the street................
Vratili se u bus naši se dečki toliko ufurali da su počeli izvoditi sranja i po gradu.............
Krenuli smo kući.....
U busu su se Many i Rafy bili napili,igrali poker,plesali,puštali narodnjake...............................
Rafy se izbediro jer sam ga stalno pobjeđivala u pokeru...........
Many se i ja počeli tući...........
I napokon smo se vratili doma ali oko 23.00............
Eh da je svaki izlet takav........................
Pozzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzdrav
AMANDI,NINI,DINI,SAŠKI,RAFYU,MANYU,ANI,PERI,KIKIJU,KRISTIJANU..........................................................................................
bok ljudi jos sutra i
napokon gotova skola
hvala bogu ali mi je
glupo sto necu vidjeti ove budale iz
razreda zelim svima u naprijed sretan
Bozic i Novu 2008 kis svima i pisi te.
